Protesti studenata u Srbiji su primer nenasilnog otpora vlastima. U toj zemlji nikada nije bilo masovnijih demonstracija, niti se dešavalo da traju toliko dugo a da nemaju ni vođu ni rukovodstvo, ni portparole. Dobar povod za Sašu Bojića i Maju Marić da se pozabave kako istorijatom, tako i prirodom, pa i teorijom, nenasilnog otpora. Jer, njime katkada može da se postigne više nego kamenjem i palicama. Ali, koliko dugo valja istrajati pre nego što stvar izgubi smisao? Dva meseca? Pola godine?